Da li znaš tko sam ja.......Ja znam tko sam...

I'm gone take it out of space...

Nema me malo predugo tu...fali mi...opet sam usred selidbe...ali ovaj put u svoje...i sve to malo predugo traje...svi svakog jebu, a ja nikako da počnem uživati...ma, ne...nemogu se požaliti...trenutno smo kod njenih...imaju kučicu veliku i ima mjesta, pa nije baš preteško...ali...kod njenih...nije mi lako...shvatite me...a najgore od svega, covjek koji nam je pomagao da sredimo svoje (svaka mu čast...čovjek i pol)...umrla mu žena...dok nam je pomagao...jadan...baš mi ga je bilo žao...dok mu je žena umirala, on je pomagao drugome...mora biti nagrađen za to...barem nekako...stvarno mi ga je žao...ne bih mu volio biti u koži...a slijedeći nas je dobrano izjebo i pokušao (naglasak na pokušao) opljačkati...zavlačio nas je 2 tjedna da će dpći...samo što nije...da bi nakon prvog dana (koji btw. nije bogzna što napravio...san i beuk u gletabju i žbukanju bihviše napravio...o.a), dosao (i to je kasnio 2h) drugo jutro i rekao da one nemože, da je bolestan, da ga bole leđa i uzeo 600 od 800 kn koje je dobio kao predujam (molio je, makar mimo dogovora...btw.dogovor je glasio da mu se nakon izvršenog posla plati cijena od cca.500jura)...i da on jednostavno nemože...izletio je naglavačke, bogatiji za 250 kn koje više nije imao (jer ih je zapio noć prije)...da mu mamu jebem...jos mi se u jednom trenutku našao prijetiti kao on je bio u Zenici 14.g., da ja nemogu s njim tako...ma jednostavno sam lud bio...izgubio sam samokontrolu...a što je najbolje od svega, nije meni do mene...već do moje teta...puno jako je jadna i jalostna, jer nam kučica mala još nije gotova...u Utorak nam dolazi covjek kojeg znam cijeli život i koji će nam to napraviti što treba bez beda...jednostavno mi samo nije jasno kako se njega nisam prije sjetio...ali nema veze...teticu sam malo primirio, donio joj kuči koju kunicu da si kupi pločice / laminate / brodski pod...pa je sada sva u tome kako će to urediti...:) Još se samo nije odlučila za kuhinju...nije sigurna koja joj se više sviđa...berloni ili scavolini...e teta, teta...:) Ali nema veze...vrijeme brzo leti i sve će to biti začas...kladim se u 100kn da ću se ja prije javiti s novim postom, nego netko s komentarom...:)
Nema veze...
pozdrav cijeloj blogerskoj naciji, ma gdje god bili...sretni i blagoslovljeni praznici svim ljudima dobre volje...dobro, dobro...i onima malo manje dobre volje...ipak je ovo vrijeme darivanja i ljubavi...
Till next time...

over&out

Santanico Pandemonium...

U ropotarnicu povijesti odlazi prvih 30 posto od sto godina koje planiram provesti na ovome planetu...
Bilo je svega, ali bilo je zabavno...ne žalim za ničim i mogu reći da se ponosim onime što jesam...ponosno hodam naprijed...uzdignute glave i pun "spirita" krećem u borbi sa slijedećih 30 posto od prvih 100 godina koje namjeravam provesti na ovome planetu...

Hapi mi roćkas!

Santanico Pandemonium

Volim te...

Zašto?
Jer mi je svako novo jutro ljepše uz tebe...

Zašto?
Jer me tvoj osmijeh smiruje kada sam u banani...

Zašto?
Jer me činiš sretnim...

Zašto?
Jer si tu kada te trebam...

Zašto?
Jer svaki novi dan ima smisao kada si ti u njemu...

Zašto?
Jer imaš strpljenja za mene, mene nervoznog poštara...

Zašto?
Jer mi svako jutro skuhaš kavicu kada se probudim....

Zašto?
Zato što mi puniš srce ljubavlju...

Zašto?
Zato što si puna velikih planova za nas oboje...

Zašto?
Zato što mi vjeruješ...

Zašto?
Zato što iskoristiš svaku priliku da mi daš do znanja koliko me voliš...

Zašto?
Zato, ljubavi...nema nekog posebnog razloga...sretan sam i to je sve...

Volim te, teta...

Komentar....

Malo zabrijah...imam posla...dva...i nakon skoro tjedan dana odlućih malo posjetiti najdražu si stranicu na netu...i krenem odpočetka...od naslovnice...da vidim šta ima nova....i jedan post od LopticeSkočice me zainteresirao...ovaj post je krenuo kao komentar na njen (ili njegov, votevr) post...skuzih da bi bilo malo bezobrazno takav kilometarski kometar ostaviti, pa ga odlucih prenijeti ovdje kao zaseban post...ne zamjerajte na možebitnim stilskogramatičkim pogreškama, nemam ga sada volje u ovo doba dati na lekturu...možda sutra...do tada...hvala ti Skočice na inspiraciji...

Ic voc insajd det kaunt...

Zašto ljudi gube nadu? Pa na kraju, nada je sve što nam ostaje...kada sve lađe potonu i kada se otope svi glečeri...nada je ono što nas drži na životu...svatko nosi svoj križ i svakome je njegov križ najteži...svima nama se uvijek čini kako u susjedovom dvorištu raste zelenija trava...volim ljude puno entuzijazma, pune životne energija koja im omogućava da i u najtežim životnim trenutcima odvoje malo vremena i za one sitne životne radosti...jer netko je davno rekao...život čini oni mali, kratki momenti sreće...skupi ih što više i to će ti život biti sretniji...divim se ljudima koji ne očajavaju...čovjeku koji je ostao paraliziran vjerovatno do kraja života, a svejedno pronalazi radost u svakome novome danu i ne očajava zbog situacije u kojoj se nalazi...divim se ljudima koji su nekom nezgodom ostali bez nekog od ektremiteta, ali svejedno sanjaju kako će se popesti na najvišu planinu na svijetu...cijenim ljudi koji se mogu podignuti...nakon što padnu...
Ima ljudi koji se ogriješe...o zakon...i spremno prihvate svoj križ...ne očajavaju...pokušavaju iz novonastale situacije izvući najbolje...ne odaju se malodušnosti i nezainteresoranosti...prihvaćaju kaznu za svoje grije i trude se biti bolje osobe nego sto su bili...poštujem takve ljude koji si ne dozvoljavaju da im najgora situacija izvuće ono najgore iz njih...ne predaju se...znaju da gore nemože...
Poznajem ljude, sa invaliditetom...fizičkim i/ili psihičkim...ponekad je jedno povezano s drugim...ali poznajem i ljude koji se u takvim situacijama ne predaju...postavljaju si ljestvicu života visoko i pokušavaju je dosegnuti...nisu nerealni, daguska...svijesni su svojih ogranićenja, ali to im ne smeta da se trude...da pokušavaju...stvarno se divim takvim ljudima...
Kada bih se našao u takvoj situaciji, stvarno neznam kako bih postupio...volim vjerovati da nebih odustao...da se nebih prepustio malodušnosti...volim vjerovati da bih se...podigao...

Olvejz espekt d spaniš inkvizišn...

Jedno pitanje svakom slučajnom prolazniku koji lutajući bespućima interneta naluta na Me,Myself&I ...
Kada sanjamo, da li je to istina...mislim, da li se san stvarno događa dok ga sanjamo...jesu li možda snovi samo još jedna vrsta realnosti...ili je relanost samo jedna vrsta sna...
Osoba koja nema nogu, još uvijek sanja da osvaja zlatnu olimpijsku medalju na 3,000m s zaprekama...i svako jutro kada se probudi opet mora proživljavati jednu te istu bolnu ćinjenicu...da nema nogu...jeli za njega san stvarnost...a realnost samo jedan ružan san u koji zapada kada se probudi iz stvarnosti...
Tko mi može nepobitno ustvrditi da ono što ja sanjam nije moja stvarnost...iz koje se svaki put budim da bih proživio još jedan dan u svome snu...

Gencerbirligi

Rat i mir...

Koliko rječi jedan izgovori u životu? Ajde da probam izračunat...neka mjerna jedinica bude 50g ili zaokruženo 18,000dana ili (opet zaokruženo) 430,000 sati...ili pretvoreno u minute 2,500,000(opet zaokruženo radi lakšeg računanja)...izmjereno...u minuti je moguće izgovoriti i do 100 riječi...(a ako ste Teta i do 1000)...dobro...ne vjerujem da baš ima netko tko govori kao navijen 20 4 7...ali da u prosjeku (broj izgovorenih rječi u jednom danu/24) kažemo desetak riječi ponekad složenih i u neke suvislije rečenice...kažemo...e da sada to pomnožimo s onih 2 i pol miliona, dobijemo broj otprilike ovakav...25,000,000...i to sve u samo 50g...pa toliko ih (riječi) nema ni u "War...what is it good for..." (APSOLUTELY NOTHING!)...dvadeset i pet miliona...pa mislim stvarno...a pitanje za 25,000,000kn (14. kod Tarika) glasi...koliko od tih 25,000,000 izgovrenih nam riječi je vrijedno pamćenja...

over&out

Malo nas je, al' nas ima...

U našem će sustavu biti najmanje 12 planeta, a možda još puno više, bude li prihvaćena nova definicija planeta, kako ga predlaže Međunarodna astronomska unija, čime bi se planet trebao jednom za svagda razlikovati od drugog 'svemirskog kamenja'.

Prema novoj klasifikaciji planet će ostati i Pluton – kojem je prijetilo izbacivanje s liste – ali će se na njoj naći i nekoliko novih imena, uključujući bivši asteroid Ceres te čak i Charon, koji je do sada bio klasificiran kao Plutonov mjesec.

Zbrka oko Plutonovog statusa planeta počela je prije nekoliko godina kad su astronomi počeli otkrivati velika, ledena tijela u vanjskom Sunčevom sustavu, od kojih su neka veća od malog Plutona.

Onda je 2003. počela bura: nebeski objekt nazvan 2003 UB313, popularno poznat kao Xena, ima promjer 2400 kilometara, što je malo više od Plutona. Treba li ga zvati 'deseti planet'? Ako da, koliko još takvih planeta ima tamo?

Odbor od 19 astronoma koji je uspostavila IAU-a početkom 2004 nije uspio doseći dogovor oko definicije planeta. Najbliže što su došli je bio prijedlog da se planetom smatra svako nebesko tijelo promjera većeg od 2000 kilometara – no, čak se osmero članova komisije usprotivilo tom prijedlogu tvrdeći da je isuviše proizvoljan.


Sada je sedmeročlani odbor za novu definiciju planeta, sastavljen od astronoma, pisaca i povjesničara donio jednoglasnu odluku.

"Došli smo do zaključka da trebamo definirati bazu što je moguće znanstvenije. Riječ 'planet' izmišljena je prije više tisuća godina, a suvremena nam znanost govori još mnogo toga", rekao je član dobora Richard Binzel, astronom s MIT-a.

Njihvo je rezultat radikalan. "Može li ga gravitacija učiniti okruglim – tada je planet", rekao je Binzel New Scientistu.

No to još nije sve, planet mora kružiti oko zvijezde, a ne smije biti ni zvijezda ni satelit drugih planeta – nego je upravo 'okruglost' jaki dio nove definicije.

I dok su manja nebeska tijela uglavnom nepravilne stijene, veće je njihova vlastita gravitacija oblikovala u sfere. Odbor je odlučio da bi prag okruglosti trebao razlikovati planet od ne-planeta. "Pustili smo prirodi da odluči", priznaje Binzel.

Prag veličine ovisi o materijalu, no za uobičajeni led ili stijenu to bi bilo dobrano ispod 1000 kilometara. Zato nova definicija uključuje Ceres, prethodno klasificiran kao najveći asteroid, koji ima promjer od 950 kilometara.

Ceres, čija se orbita nalazi između Marsa i Jupitera, postat će peti planet od Sunca i najudaljeniji od pet stjenovitih planeta. "Već je jednom bio smatran planetom, nakon otkrića 1801. godine", kaže Binzel.

Možda Ceres neće biti jedini asteroid kojeg će unaprijediti. Budu li prihvaćene definicije, za IAU će planeti biti i Vesta, Pallas i Hygiea, svi odreda 'okruglasti'. Najmanji, Hygiea, ima promjer od samo 400-ak kilometara.

No, možda je još čudniji slučaj Plutonovog pratitelja Charona. S promjerom većim od 1000 kilometara, sasvim je dovoljno velik da se oblikovao u sferu, a prema novoj definiciji, Charon nije Plutonov satelit.

Charon je tako težak da se centar gravitacije dvaju tijela nalazi u svemiru, između njih (Zemlja i Mjesec kruže jedno oko drugog, ali oko točke koja se nalazi duboko u Zemlji, zbog čega je Mjesec pravi satelit). Tako će Pluton i Charon postati prvi dvostruki planet Sunčevog sustava.

Smišljen je novi termin za Pluton, Charon, Xenu i druge udaljene planete, čija orbita traje više od 200 godina: oni će se zvati 'plutoni' (iako bi se geolozi mogli buniti što je preuzet njihov termin). Većina novih planeta bit će plutoni: već ima novih kandidata, a možda će ih se naći i više desetaka.

Nove definicije trebale bi vrijediti i za planete izvan Sunčevog sustava. Oni se jasno razlikuju od 'planemosa', objekata planetarne mase koji lutaju po svemiru, ali ne kruže oko zvijezde.

No, za sada se ne bavi razlikovanjem divovskih planeta od smeđih patuljaka, 'propalih' zvijezda koje nisu imale dovoljnu masu za nuklearnu fuziju. "To je predmet za kasniju raspravu", kaže Binzel.

"Mislim da je krajnje vrijeme da dobijemo definiciju planeta", kaže Neil deGrasse Tyson, direktor Planetarija Hayden u New Yorku. "Odbor je ispunio svoj zadatak i nedvosmisleno definirao 'planet'. No, kod mene se miješaju osjećaji".

"Okruglost bi mogla biti jedina definicija po kojoj Pluton završi u istoj kategoriji s Jupiterom", kaže. "Volite li okruglost, tada idu zajedno. No, svaka bi druga klasifikacija jasno odvojila

Pluton od drugih velikih obejkata u Sunčevom sustavu".
Kad će se u Pragu početi raspravljati o rezoluciji, moglo bi biti još zamjerki. Želimo li toliko planeta, ili tako male planete? Defincija uključuje i jakost materijala kao jedan od faktora.

Nebesko tijelo od izuzetno slabog materijala moglo bi se urušiti u sferu i prema tome bi bilo planet, unatoč tome što je manje od nepravilnih ne-planeta

Naravno, nitko ne može diktirati upotrebu riječi. "IAU nije kardinalski zbor niti vrhovni sud", rekao je Tyson New Scientistu. "Ljudi će možda nastaviti korisiti riječ 'planet' samo za devet poznatih nebeskih tijela, bez obzir na to što kažu stručnjaci".

Prijedlozi novih kategorija:
Planet: Okrugla stvar koja kruži oko zvijezde. Preciznije, prema prijedlogu: "Planet je nebesko tijelo koje (a) ima dovoljnu masu da njegova vlastita gravitacija bude dovoljna za formiranje tako da se može smatrati gotovo okruglog oblika i (b) kruži oko zvijezde, a nije zvijezda niti satelit nekog drugog planeta".

Pluton: Je planet čija je orbita smještena iz Neptunove, a treba mu više od 200 zemaljskih godina da se okrene oko Sunca. Za sada prijedlog novih planeta uključuje Pluton, bivši Plutonov mjesec Charon i Xenu (2003 UB313).

Satelit: Sve što kruži oko planeta, tako dugo dok zajednički centar gravitacije ne ispada izvan planeta. Uključuje nekoliko tijela puno većih od mnogih planeta, kao što je Jupiterov mjesec Ganimed (promjer: 5262 kilometara).

Mala tijela Sunčevog sustava: Sve što kruži oko Sunca, a nije ni planet ni satelit. Većina asteroida i kometa postat će Small solar system body – SSSBs. Trenutno se nazivaju mali planeti.

Neslužbena kategorizacija planeta:

Patuljasti planet: Planet manji od Merkura (promjer: 4879 kilometara), koji je najmanji planet. Tu su bivši asteroid Ceres, Pluton, Charon i Xena.

Divovski planeti: Jupiter, Saturn, Uran i Neptun.

Klasični planet: Četiri divovska planeta plus četiri stjenovita planeta: Merkur, Venera, Zemlja i Mars.

Teta...

I je za iskrenost koju mi pružaš....
V je za vedrinu kojom zračiš....
A je za sve ambicije koje posjeduješ...
N je za neiskvarenost koja te krasi...
A je za sve pozitivne amplitude kojima si mi ispunila život...

Sve to zajedno daje ime osobe zbog koje i za koju želim biti najbolji što mogu....

Volim te ljubavi...puno, puno...

Uloži da se množi...

Svi su veliki moralisti....svi znaju sve, a oni drugi nemaju pojma ništa o ničemu...pa mislim stvarno...kliše...neka baci prvi kamen onaj koji nije griješio...ti? Ajde ne laži? Nikada nisi frendu u oči bezočno lagao da mu nisi jebao komada...nikada nisi starcima rekao da spavaš ovaj vikend kod frenda u zgu, a umjesto toga si s ekipicom brijao po Valkani...
Zar stvarno postoji netko tko mi može reći da nikada u životu nije zgriješio? Zar stvarno postoji netko tko cijeli život živi u skladu sam sa sobom i okolinom koja ga okružuje? Zar je rođeno biće koje nikada nije naudilo kako sebi tako niti drugima?
Sumnjam...
Zašto svi misle da znaju što je najbolje za nas? Kada će shvatiti da nam u 99,99% slučajeva nije potrebno pametovanje, nego čisto/ljudsko/prijateljsko razumjevanje...zar trebam slušati od nekoga koji nije cijeli život prstom mrdnuo (jer mu je šukundjeda izmislio toplu vodu), kako je glupo dati otkaz na poslu koji se plača - jer te okolina živcira i ne potiće na produktivnost...zar je to stvarno takav grijeh dati otkaz na poslu koje graniči s branjem pamuka (a koji se plača kao crncima prije 200g.) i željeti nešto bolje za samoga sebe? Zar nesmijemo voljeti prvenstveno sami sebi...nije to narcisoizam, već čisti zdravi razum...
Tko je mjerodavan da mi popuje, jer sam ostavio posao/curu/ženu/djecu/ljubavnicu i odlućio napraviti napokon nešto za sebe i svoju dušu? Tko može suditi narkomanu što je to što je? Zar je naš život reality-show za kojeg svi misle da znaju najbolje?
Sumnjam...
Kao što sumnjam da će se uskoro roditi netko tko će prvo počistiti u svojem dvorištu, pa tek onda baciti pogled preko ograde da vidi da li je susjed zapustio svoj travnjak...
Sumnjam...da će se to dogoditi za mojeg života...stvarno sumnjam...

You're so lucky...lucky, lucky, lucky...

Evo, život me naveo da u posljednja 24h opet moram biti u kontaktu s nekim državnim službama...
Jučer popodne ozlijedio sam šaku u dvoboju zida i iste...htio sam provjeriti tko je jači i....zid je pobijedio...koef.2,05:)
Mislio sam, proči će...ali kako je dan sve više odmicao, tako je i mene sve više boljelo...i odlučio sam otići na Hitnu...kakva pogreška...jasno mi je da neki slućajevi imaju prioritet, da su neke ozlijede teže od drugih, da su neki pacijenti stariji i sve to...ali ne mogu shvatiti da nema dovoljno osoblja..sinoć im je na Hitnoj bilo zaposleno...3 talijana su se spizdila s motorima i djelatnici hitne imali su pune ruke posla...sve je to ok...ljudima treba pomoč, treba ih zbrinuti, omogućiti im da prežive...stavimo na stranu sam izgled Hitne, zidove iz '83, pločice iz '76, plahte i deke iz predratnog (drugosvijetskog) razdoblja...ne mogu shvatiti da tehničara na RTGu čekam 2h...i nisam jedini...jedan postariji bračni par čekao je tehničara na RTGu od 3 i pol popodne....ja sam još dobro prošao...nemogu shvatiti da ženska u starijoj dobi skoro kolabrira od bolova i vrućine, a da joj nitko ne pomogne...užas...nakon što nas je tehničar poslikao (a bilo nas je desetak), rečeno nam je da moram čekati kirurga, da je na operaciji...koji faking kirurg s koje bladi operacije?!?! Nama treba ortoped, ljudi!!!! Nakon još nekih sat vremena, dolazi med.sestra i donosi mi slike s RTGa i govori mi, možete ići...gdje? Doma? Di je faking dr.sc.med. da mi kaže što mi je, da mi kaže šta da napravim s rukom koja me BOLI!!!! I nakon još nekih pol sata prilazi mi dr.sc.med. koja je btw. cijelo vrijeme tamo šetkarala i govori...tko ste vi? A, da...da vidim slike...hmmmm...odite doma, hladni oblozi, dva-tri dana mirovanja i to je to...pa mislim stvarno...i za to sam proveo 3 i pol sata čameći čekajući...što nije u redu, nije u redu...jasno mije da su im plaće manje od onih koje bi oni željeli, da ih je manje nego što bi sami željeli da ih je, ali zar stvarno pacijenti moraju zbog toga ispaštati? da nas je netko barem ponudio čašom vode, ne bih ništa rekao...
Ali to sinoć bila je pjesma prema današnjem danu...
Lijen kakav jesam, želio sam da mi netko drugi napravi prijepis auta...u ri ima firma koja se specijalizirala za to i koja svoje usluge naplaćuje 122,00 kn...ok, nije bed...ali...moram ispuniti punomoć i ovjeriti je kod javnog bilježnika (što košta cca.50kn) i onda mi oni mogu pomoći...ma nebu mene niki jebal! Nedam državi niti kune, sam ću to napraviti! Kakva greška...Mup..."preljubazna" djelatnica zaprima mi papire, nešto škraba i govori...na Općinu platit porez...dobro...na Općini me šalje da prvo napravim procjenu na Tehničkom...još uvijek miran, odlazim...na tehničkom prvo plati, dobi papire i odi natrag na Općinu...platim porez i opet se vraćam na Tehnički...sad je neka druga "preljubazna" teta na šalteru...ono što me je izbacilo iz takta je to da svakih 30sec ispuhuje svoju surlu (i to se uopće ne trudi barem okrenuti na drugu stranu), onakva sva stara, ružna, šmrkava i crvena nosa ona radi ispred mene (iza pulta) na šalteru...pa jebem mu mater, nisam došao ovamo po gripu,već na prijepis!!! 200kn, molim...Molim???? Za što? Za nove maramice možda? Ne, za prometnu i knjižicu vozila...Pa u staroj prometnoj i knjižici vozila imate mjesta za barem još jednog novog vlasnika upisati! Zašto ja sad moram plačati 200 jebenih kuna?!?!?! Pa znate, imamo novi software...Da, i...jeli to moj problem??? Jebem vam mater socijalističku! (to joj nisam rekao)...i onda opet na MUP...škrab,škrab...ajde sad ponovno na tehnički...pa mislim stvarno...cijeli dan čekanja u redovima, nerviranja, šugavih smrdljivih baba na šalterima...opet moram natrag na tehnički po pečat o ispravnosti vozila...pa mislim stvarno...da su oni meni na tehničkom kontrolirali ispravnost vozila, nebih ništa rekao...samo su mi udarili pečat...i ja sam zbog tog pečata koji sam mogao dobiti i na MUPu, morao se voziti natrag na tehnički, čekati u redu i opet se nervirati...pa mislim stvarno...i da, morao sam platiti kaznu jer nisam bio vezan i pričao sam na telefon! PA MISLIM STVARNO!!!!

Chapter II

Gledajući unatrag, svako doba je nosilo neke svoje negativne osobine…jedno vrijeme bilo je normalno ubiti čovjeka samo zato jer je druge boje kože…svojevremeno su se ljudi prodavali poput krava na sajmovima…i to je bilo sasvim normalno…
Ali oduvijek je bilo sveprisutno da jedni tlače druge…i zašto nam onda govore…bit će bolje…kako nam može biti bolje, ako se kroz cijelu povijest ponavlja jedna te ista šablona…od Cezara, pa preko Aleksandra Makedonskog, Napoleona…pa sve do Hitlera, Miloševića, Sadama, Bin Ladena…uvijek je bio i uvijek će biti netko koga će netko drugu slušati i koji će si dozvoliti da se povede za idejama prvog…uvijek će biti vođa i uvijek će biti slijedbenika…uvijek će biti onih koji imaju i onih koji nemaju…
Pojedinac nemože promijeniti stanje svijesti čitavoj naciji…pojedinac je premalo…ne opravdavam povijesno poznate zločince protiv čovječnosti, ali što bi bilo da su tu svoju zaluđenost upravljanja svijetom usmjerili u nekom konstruktivnijem smjeru…tko zna kako bi se sve to završilo…jedno je sigurno…milioni života nebi bili još samo jedna sjajna zvijezda na noćnom nebu…samo da su imali pozitivne ideje…
Tehnologija sredinom prošlog stoljeća nije bila toliko svemoguća kao danas…nisu postojale minijaturne kamere, još manji prisluškivaće i sve one razne tehničke novotarije koje se danas koriste u “BigBrother”u…tko zna…možda ne bi pola svijetske ekonomije bilo uništeno da se moglo prisluškivati Hitlera doj je vodio “pillowtallk” s Evom Braun…tko zna…

Ali nije svugdje tako…dok se na jednoj strani Zemljine polutke vode bitke na život i smrt, na drugoj strani ljudi žive sretno zajedno skupa…i tako je uvijek…čast nekim stoljećima kao što je 20, ali nije uvijek tako…

U 19st Amerika se borila u građanskom ratu, dok je na drugoj strani svijeta bilo u modi ukidanje ropstva…dok su tisuće Amera pogibali za svoja uvjerenja (prije bih rekao za uvjerenja političara, ali nema veze), u Engleskoj je započela industrijalizacija koja se kasnije proširila i na kontinentalnu Europu…pa i šireJ :)
Nije ta industrijalizacija tako ni loša…ipak nas je dovela na Mjesec (ili nije…jedan drugi topic)…
Dok su Ameri umirali, Tesla je izmišljao toplu vodu (ovaj, struju)…
Nije svako doba bilo bajno i krasno…uzmimo stoljeće za mjernu jedinicu…u 100 godina svašta se dogodi…irealno je za očekivati da u 100 godina neće biti pizdarija…da ti i ja živimo u izolaciju 100 godina, vjerovatno bi se poklali prije ili kasnije, zar ne? Ali da bi kao civilizacija mogli biti malo obzirniji jedni prema drugima, mogli bi…

Zar ne?

Patnje mladog V......

PREDGOVOR


Proživio sam već 300 života…više od 2000 godina skupljam dojmove i donosim zaključke i mislim da je vrijeme da ih iznesem na vidjelo…





Chapter I

1976…tada sam prvi put ugledao svijet u ovom obliku života…
Tehnologija je podivljala…uvukla se u svaki segment života gotovo svih pojedinaca…primjećujem da nikada nije bio toliko vidljiv jaz između bogatih i siromašnih…pojedinci (države) se odvajaju i pokušavaju s ostalima igrati takve igre da mi se to gadi…nije puno prošlo od mog zadnjeg boravka u ovoj dimenziji, ali vide se velike promjene…na lošije…
Nema privatnosti, sve o svima je svakome dostupno…dobro? Ili loše? Ovisno o tome kako se uzme…a može i objerućkeJ:) Informacija se plaća najviše…nekada je onaj koji je imao više konjanika i pješaka na bojišnici pobjeđivao…danas…svi imaju konjanika i pješaka kao da ih uzgajaju u laboratorijima po potrebi…danas se najviše plaća informacija…informacija je danas sve…zato se prisluškuje, nadgleda, prati…i to ne rade pojedinci…zar stvarno možete vjerovati da se svi ovi blogovi na domeni blog.hr ne čitaju i ne proučavaju pomno u potrazi za nepodobnim materijalima…zar stvarno možete vjerovati da nitko ne zadire u ono što nam je najsvetije…u našu privatnost…i to ne pojedinci…sve je toliko sofisticirano da je i praktički nemoguće odrediti tko je nadziran…postoje i softweri koi bilježe telefonske razgovore, a rade na principu uključivanja po potrebi, tj.po prepoznavanju rječi koje mu se nalaze izlistane u radnoj memoriji programa…gašenje po prekidu razgovora i buduće nadziranje nakon prvog uključivanja…i to ne rade pojedinci…
Kreće se u pohod na druge planete…prije 500 godina, Mjesec je bio predmet obožavanja…danas je postao potencijalna kolonija za masovno seljenje Zemljana, potaknuto prenapučenošću Zemlje…previše nas je, prika…ali što je istina – istina je…stvarno nas je previše…i mišljenja sam (baziranog na iskustvu), da Priroda pokušava uspostaviti ravnotežu…u biti, sami smo si krivi…u prirodi, kada broj jedinki pojedine vrste naraste u tolikom broju da ugrožava opstanak cijele zajednice različitih živih organizama na tome području, Ona odlući uzeti stvari u svoje ruke…ratvnotežu vraća na taj način da određeni broj prekobrojnih jedinki biva pogođen nekom epidemijom, nekom neobjašnjivom bolešću ili jednostavno padne velika grota na sve njih…jer ravnoteže mora biti…ako se ravnoteža poremeti, sve odlazi u qrac…toliko primjera…toliko jebenih primjera…
Niti jedan drugi oblik života u prirodi ne zatvara pripadnike kako svoje tako niti neke druge vrste u kaveze…jedino čovjek zatvara u kaveze pripadnike kako i svoje tako i druge vrste…u prirodi, svako živo biće zna šta smije uraditi, a što nesmije…nitko nikome ne sudi…i tu su od postanka svijeta…jedino čovjek misli da smije sve i da mu je sve dozvoljeno…jedino on misli da je Bog…nitko nije…

P.s. Zašto u dokumentarcima o životu životinja nikada nema primjer o tome kako žive složno lav i antilopa? Zašto nikada ne prikažu kako vuk pomaže ovci da pređe cestu? Zašto nikada nema dokumentaraca o tome kako svi žive složno i uravnoteženo? Da li je moguće da se čovjek i na toj razini pokušava opravdati sebi samome?! Svi to rade, pa smijemo i mi…ne, nesmijemo…

Danas je dan...dan republike...

Što čini dobar životopis? Da li je to istina o sebi samima ili je to još samo jedna u nizu od self glorifikacija kako samoga sebe tako i svojih radnih sposobnosti...ma koliko god mi šutjeli o tome, ipak mi najviše volimo sami sebe...

Da li bi dobili posao kada bi u životopisu napisali, recimo...3 godine radio sam u dostavi "vrata do vrata", a 2 sam godine radio kao skladištar u razvrstavanju tehničke robe, a sada bi mi bila želja raditi kao administrativni pomočnik u Vašoj korporaciji...ne...3 godine stjecao sam iskustvo u telefonskom i osobnom kontaku s klijentima širom Hrvatske...nakon što je firma otišla u stečaj (ko ih jebe), karijeru sam nastavio kao kontakt osoba između distributera i krajnjeg korisnika u jedom od lanaca trgovina NajHajZvučnoIme...velika bi mi želja bila raditi u okruženju dinamičnih i ambicioznih ljudi (poput Vašeg)...da...

Bi se to moglo okarakterizirati kao laganje? Zar bi stvarno bilo bolje da napišemo...kompjuterski sam pismen i znam se služiti internetom, wordom i exelom...a od stranih jezika govorim i pišem engleski...ali najiskrenije...a talijanski i španjolski što sam naučio na sapunicama...od...informatički sam obrazovan u radu sa svim Windows aplikacijama, a od stranih jezika tečno govorim engleski (a da biste tu tvrdnju potkrijepili, napišete životopis na engleskom služeći se za ispravljanje gramatičkih pogrešaka englesko-hrvatsko-engleskim rječnikom teškim 4mb), a španjolskim i talijanskim jezikom se mogu sporazumjeti s nekom malo manje zahtjevnom klijentelom (budem naučio za potrebe posla)...

Tko nam može zamjeriti ako umijesto da napišemo...zadnjih godinu dana držim sve četiri u zraku, a povremeno skočim do Ljubljane, Trsta, Beča...napišemo...zadnjih godinu dana preorijentirao sam se na kontakte s inozemnom klijentelom u sklopu proširivanju poslova firme koja se bavi web-designeom...

Zar nije bolje da umjesto...molim Vas, primite me i biti ću najbolji radnik u Vašoj cijenjenoj firmi...stoji...bio bih Vam zahvalam kada bi ste moju želju za radom u dinamičnom okruženju ambicioznih ljudi, uzeli na razmatranje...s stovanjem...dykwiam ikwiam...

Može li nam netko zamjeriti što na kraju dana ipak najviše cijenimo svoje dupe...


P.s.GlobalUnderground - London - Danny Tenaglia - Disc 1




Klikni me

Mia cara Fiume...

Idemo malo povijesti....

Rijeka (tal. Fiume) je grad u Hrvatskoj i administrativno središte Primorsko-goranske županije. Grad Rijeka s okolicom (bivša općina Rijeka - Kastav, Viškovo, Grobnik, Kostrena, Bakar) ima preko 250.000 stanovnika. Grad se još u 19. stoljeću zbog svog idealnog geografskog položaja i dubine mora u Kvarnerskom zaljevu, razvio u jednu od najvećih srednjoeuropskih luka i moćno industrijsko središte. Rijeka je bila značajna i kao jedno od najvažnjih finacijskih središta bivše Jugoslavije. Početkom devedesetih dolazi do propasti industrije i naglog smanjenja lučkog prometa pa se u novom mileniju Rijeka počinje okretati razvoju turizma i uslužnog sektora."


ZEMLJOPISNI POLOŽAJ
Zapadna Hrvatska, sjeverni Jadran

14° 26' istočne geografske dužine
45° 21' sjeverne geografske širine



OSNOVNI PODACI O RIJECI

* Površina: 44 km2 (po veličini treći grad u Hrvatskoj)
* Srednja godišnja temperatura: 13,8 stupnjeva C
* Prosječna vlažnost tijekom godine 58 %
* Ukupne padaline godišnje: 1228 mm
* Ukupno 86 kišnih dana u godini


Da, da...dobro...to je svima >< poznato...a sta je s onim ne toliko poznatim stvarima...



"Tarsatica - Rimsko naselje na području današnjeg Trsata prvi put se spominje 180. godine prije Krista nakon što su rimske legije pobijedile ilirske pirate, starosjedioce na ovome prostoru.

1230. Prvi put se u dokumentima spominje Rijeka Svetoga Vida o kojoj pišu venecijanski trgovci.

1315. Hugon II. Devinski, vlasnik grada osnovao je u Rijeci augustinski samostan uz kojega se gradi i Crkva Svetoga Jeronima

1336. - 1365. vlasnici Rijeke su krčki knezovi, kasnije Frankopani

1438. Rijeka je dobila hospital (bolnicu), a dvije godine kasnije i prvu drogeriju

1453. Martin Frankopan sagradio je samostan na Trsatu uz dopuštenje pape Nikole VI.

1465. Prema ugovoru o uzajamnom nasljeđivanju, po smrti posljednjeg Walseeovca, Rijeka pripadne caru Friedrichu III. Habsburgu i do kraja 1. svjetskog rata ostaje pod vlašću obitelji Habsburg

1509. Rijeku, opljačkanu i spaljenu zauzimaju Mlečani pod vodstvom zapovjednika Trevisana

1530. Pod vodstvom biskupa Šimuna Kožičića Benje u Rijeci je počela s radom prva tiskara u kojoj s tiskaju knjige na narodnom jeziku i na hrvatskom autohtonom pismu - glagoljici

1531. Rijeka dobiva prvi pisani gradski statut

1531. Uskočki kapetan Petar Kružić dao je izgraditi prve trsatske stube

1595. Turci su izbili na Grobničko polje, a u Rijeci je proglašena nesigurnost

1599. Velika kuga odnijela je živote čak 300 od 3000 Riječana nastanjenih unutar gradskih zidina

1627. Počeci sveučilišta u Rijeci, isusovci osnivaju prvu gimnaziju

1638. Započinje gradnja Crkve Svetoga Vida prema projektu Giacoma Briana

1659. Rijeka dobiva grb s dvoglavim orlom i natpisom “Indeficienter” - “Nepresušiv” odlukom cara Leopolda I.

1690. U Rijeci se otvara prvi konzulat, i to Dubrovačke Republike

1719. Rijeka je proglašena slobodnom lukom odlukom cara Karla VI.



1728. U povodu otvorenja karolinške ceste (Rijeka - Karlovac) Rijeku je posjetio car Karlo VI.

1750. Snažan potres razara Rijeku. Serija potresa nastavlja se cijelu godinu

1754. U Rijeci je počela s radom rafinerija šećera koja je zapošljavala 1000 ljudi

1779. Za vrijeme Marije Terezije godine osnovan Corpus separatum.

1805. U Rijeci je prema vlastitom projektu A. Lj. Adamić, podigao kameno kazalište, tada jedno od najvećih u Europi

1809./1810. Dovršena lujzijanska cesta (Lujzijana) nazvana po Napoleonovoj ženi

1821. Utemeljena riječka hartera

1852. U Rijeci je puštena u rad prva plinara, a Rijeku je noću osvjetljavalo 226 plinskih svjetiljki

1848. Ban Josip Jelačić okupira Rijeku, raspušta gradsku upravu i utemeljuje Riječku Županiju

1868. Rijeka je kao corpus separatum - izdvojeno tijelo stavljena pod ugarsku upravu gdje je ostala sve do 1918. godine

1873. Rijeka je željezničkom prugom spojena s Pivkom (tada Sv. Petar) i Karlovcem

1882. Utemeljena rafinerija nafte na Mlaki; Rijeka dobiva modernu kanalizaciju

1885. Podignuto riječko kazalište, današnji HNK Ivana pl. Zajca



1888. Otvoren hotel Continental

1891. Podignuta je zgrada željezničkoga kolodvora

1896. Dovršena izgradnja gradskoga vodovoda

1899. Rijekom prometuje električni tramvaj

1905. U današnjoj zgradi Radio Rijeke donesena je Riječka rezolucija, temelj povezivanja Hrvatske i Ugarske u obrani od bečkih interesa

1914. Dovršena zgrada kazališta Fenice, s čak 1450 sjedećih mjesta. Svojom jedinstvenom konstrukcijom i inovacijama u kazališnoj tehnici tada jedna od najsuvremenijih Europi.

1918. 27.10. Rijeka dolazi pod kontrolu Narodnog vijeća SHS sa sjedištem u Zagrebu

1918. 04.11. Talijanski ratni brod Emanuele Filiberto ulazi u riječku luku, a talijansko nacionalno vijeće preuzima grad

1918. 17.11. Francuski razarač Audace iskrcava američke i engleske trupe koje preuzimaju kontrolu u gradu, američki predsjednik Wilson postaje arbitar u jugoslavensko-talijanskom sporu oko grada. Predlaže da se grad Rijeka uredi kao samostalna država i potencijalno sjedište Lige naroda.

1919. D'Annunzijevi crnokošuljaši okupiraju grad i proglašavaju talijansku regenciju Kvarnera.

1920. 12.studeni, potpisan Rapallski ugovor između Italije i Kraljevine SHS kojim obje strane priznaju 'potpunu slobodu nezavisnost Države Rijeka (Fiume) i obavezuju se da će to vječno poštivati'.

1920. 24-30.prosinac, 'Krvavi Božić'. D' Annunzio vojnom akcijom istjeran iz grada

1921. Na izborima Autonomna stranka (uz podršku i većine glasova riječkih Hrvata) dobija 6558, a nacionalni blok (fašistička, liberalna i demokratska stranka) 3443 glasova. Predsjednik Vlade Slobodne Države Rijeka - Stato libero di Fiume postaje šef Autonomne stranke Ricardo Zanella [1].

1922. Fašisti izvode puč, legalna Vlada prebjegla u Kraljevicu

1924. Rimskim ugovorom Kraljevina SHS pristaje na priključenje Rijeke Italiji.

1935. Započinje gradnja riječkoga nebodera prema projektu Umberta Nordija



1943. Njemačka vojska okupira grad i formira Operativno vijeće Jadranskog primorja.

1944. Objavljen 'Liburnijski memorandum' kojim se predlaže konfederalna država s tri kantona Rijekom, Sušakom i Bistricom. Otoci Krk, Cres i Lošinj ušli bi u zajednički kondominij.

1945. 3. svibnja Rijeka je oslobođena od njemačke okupacije

1947. Mirovnim ugovorom u Parizu Rijeka i Istra službeno su vraćene Hrvatskoj. Veliki broj Riječana napušta grad i odlazi u egzil (esuli).

1962. Općine Stari Grad, Sušak i Zamet spajaju se u općinu Rijeka

1991. Početkom prosinca iz Rijeke su brodom otišle posljednje jedinice JNA. Te godine Rijeka je prema popisu stanovništva imala 164.000 stanovnika

1992. Ukida se općina Rijeka umjesto koje se stvaraju grad Rijeka te općine Kastav, Viškovo, Kostrena, Čavle, Jelenje, Bakar i Kraljevica. Formirana Županija Primorsko-goranska.

2003. U Rijeci potpisani ugovori između Svjetske banke, Vlade Republike Hrvatske te Hrvatskih autocesta, Hrvatskih cesta, Lučke uprave i Luke Rijeka u ukupnoj protuvrijednosti od 156,5 milijuna USD. Kreditom će se financirati zahtjevan razvojni projekt modernizacije riječke luke i obnove riječkog prometnog pravca - Rijeka Gateway Project.

2003. U svojem 100. pastoralnom pohodu i 3. posjetu Hrvatskoj, Sveti Otac Ivan Pavao II.. pet je dana boravio u Rijeci."


DIS IS VOT AJ EM TOKING ABOUT!!!!


OBILJEŽJA




Zastava grada Rijeke plava sa žuto uokvirenim grbom u sredini, izglasana na gradskom vijeću 1998. godine. Gradsko vijeće grada Rijeke je u travnju 2005. godine donijelo zaključak kojim se ponovno pokreće proces povratka povijesnih gradskih simbola.






Povijesna zastava grada Rijeke karmin-zlatno-kobalt plava, u uporabi od 1848.-1947.






Povijesni grb grada Rijeke temelji se na grbu koji je dodijelio hrvatski kralj i austrijski car Leopold I. 6. lipnja 1659. U crvenom ovalnom štitu desnom nogom stojeći na stijeni dvoglavi crni orao uzdignutih krila obiju glava gledajući u lijevo sa zlatnim kljunovima i nogama i crvenim jezicima, lijevom nogom drži vrč prirodne boje iz kojeg se obilno izlijeva voda koja se razlijeva oko stijene. Iznad orla je austrijska carska i hrvatska kraljevska kruna s dvije plave trake koje vise vodoravno iz nje. Ispod štita je traka s natpisom "INDEFICIENTER" (nepresušan). U službenoj uporabi je verzija grba bez krune i natpisa Indeficienter budući su odbijeni mišljenjem ministrastva Uprave iz 1998.



Zanimljivosti vezane za Rijeku...ukratko...

* Prvi torpedo izrađen je u Rijeci. Projektirali i izradili su ga Ivan Lupis, pomorski kapetan te Robert Whitehead, engleski inženjer
* U Rijeci je prvi put u povijesti fotografiran let puščanog zrna. Učinio je to Dr. Peter Salcher
* Riječki kirurg Anton Grossich prvi je 1907. uveo u praksu primjenu jodne tinkture u pripremi za operativne zahvate
* Prvo komunalno groblje u Europi izgrađeno je u Rijeci, na Kalvariji
* Prve novine tiskane na talijanskom jeziku (uključujući Italiju) «Notizie del giorno» štampane su u Rijeci
* Prva država koja je priznala Lenjinovu boljševičku Rusiju bila je D'Annunzijeva riječka talijanska regencija Kvarnera
* Prva međunarodna nogometna utakmica u Hrvatskoj igrala se u Rijeci 1905. između lokalnog kluba Atletico Fiumano i kluba s broda SS Slavonia, kompanije Cunard Line, koji je plovio na liniji Rijeka-New York

* Rijeka je bila slobodna država od 1. siječnja 1921. do 24. siječnja 1924.
* Američki predsjednik Wilson je 1919. predložio Rijeku za sjedište Lige naroda – preteče Ujedinjenih naroda
* Riječani koji su rođeni 1913. i koji su doživjeli 1991. promijenili su 5 država: Austro-Ugarsku, Slobodnu Državu Rijeka, Kraljevinu Italiju, SFR Jugoslaviju, Republiku Hrvatsku
* U kasnom 19. i ranom 20. st. Riječani su ravnopravno koristili 4 jezika – Hrvatski, Talijanski, Mađarski i Njemački
* Komunistička partija Slobodne Države Rijeke osnovana 1921. godine bila je među najmanjim članicama III. internacionale (150 članova). Manje su bile npr. KP Palestine i Turkestana. Generalni sekretar bio je Simon Arpad.
* Osim većinski hrvatskog stanovništva, Rijeku danas naseljavaju i pripadnici 11 nacionalnih manjina - Albanci, Bošnjaci, Česi , Talijani, Mađari, Crnogorci, Srbi, Romi, Slovaci i Slovenci
* Sveučilište u Rijeci osnovali su Isusovci 1627.
* Rječina je od 1924-1941. bila državna granica – zapadna obala pripadala je Italiji, a istočna (Sušak) Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca



* U prošlom stoljeću u Rijeci je djelovalo 57 konzulata, 20 konzulata u razdoblju uoči I. svjetskog rata
* U svojoj povijesti Rijeka je imala 2 imena – hrvatsko ime Rijeka i talijansko i mađarsko ime Fiume (fiume na talijanskom jeziku znači rijeka)
* János Kádár, dugogodišňji vođa mađarske komunističke partije i prvi čovjek socijalističke Mađarske je rođen u Rijeci 1912. godine



Pa neka mi netko samo kaže da Rijeka nema povijest....

Every little boys dream...

Muškarac...muškarac od pamtivjeka mora biti gazda...ako ništa drugo, barem u svojoj glavi:) Dobro, malo se šalim, ali stvarno je tako...muškarac mora konstantno osvajati...mora sam sebi dokazivati da je u stanju biti "alfa mužjak"...ali prije nego se sada cijenjene dame počnu zgražati, samo jedna konstantacija...nemojte se javljati, jer ste Vi još i gore...sve Vam mora biti pod kontrolom, sve morate znati, o svemu se morate brinuti (isto što i držati pod kontrolom)...ako niste u sve upućene, onda ste nezadovoljne...ako nemate briga, onda nešto s Vama nije u redu...ali da se vratim na temu...prirodni raspored je taj da muškarac snadbjeva, a žena je ta koja se brine...u prirodi je sve tako raspoređeno...mužjak...ženka...svatko od samog rođenja zna šta mu je misija...bio on muško ili žensko...muškarac je taj koji sam sebi mora dokazivati da još može i on se nikada neće mjenjati zbog neke "ženke"...on se može i hoće jedino promijeni (čitaj:obuzdati) u onom trenutku kada sam to poželi...
Što si više dokazujemo da smo poželjni, to nas uhvati poput droge i moramo si uzeti dozu "poželjnosti" svako tolko...u početku su nam dovoljne male količine, ali kako vrijeme ide potrebna nam je sve veća i veća doza "poželjnosti"...neki primjerci odu u krajnost i zaglibe duboko, dok drugi na vrijeme stanu i primire se u zagrljaju odabranice svoje...
Sada kada se osvrnem unatrag, smiješno mi je kako su me neke pripadnice suprotnog spola pokušavale "obuzdati" i "primiriti"...a što je najbolje od svega, tada sam mislio da je to i moguće...yeah, wright...:) Nemožeš muškarca obuzdati u njegovim 20im...to je doba kada svaki normalni mužjak puca od snage i želje za dokazivanjem...recite Vi žene šta god hoćete, ali i Vi imate svoje naćine nadmetanja među sobom (o tome u nekom drugo postu)...mi muškarci smo takvi i našu srž (bit) teško da možete čistom snagom svoje volje promijeniti...vjerujte mi...teško...svaki muškarac (čitaj:mladić) koji Vam kaže da je to moguće (a jedva da je napunio 20), laže...vjerujte mi, bezlično LAŽE...
I zato Vas molim...u ime svih onih tamo negdje...nemojte nas pokušati mjenjati, jednostavno nas prihvatite takve kakvi jesmo...jer mi Vas jesmo...



P.s.a ako nas želite zadržati, svakodnevno nam pokazujte koliko smo poželjni...


over&out

True lies...

Čemu biti pošten? Radi mirnijeg sna? Ili općeg mišljenja o nama samima...čemu biti pošten kada na svakom koraku nailazimo na nekoga tko nas želi zajebat...pa si kažemo...dobro, to je jedinka svoje vrste i ne čini jedna lasta proljeće...ali dve? Tri? Čine li one proljeće? Ili možda ljeto? Je, svi se mi trudimo da budemo pošteni, ali koliko nam to uspjeva...evo ja npr., sebe smatram najpoštenijim bićem južno od Marsa, ali ipak nisam teti u dućanu rekao da mi je vratila 10kn previše...da li sam zao? Ili mi je možda pun qrac više da me svi guze, a ja nikog...iskreno...da me je netko prije samo 5g. pitao da li bih vratio nađenih 5kn, odgovor bio bio "DA"...danas...e, pa danas je već sasvim drukčija priča...razočarao sam se u mnoge ljude, u razne institucije i sumnjam da bih danas vratio i jednu lipu da je pronađem...prije par godina sam frajeru koji me je žicao na cesti kunu, kupio kartu do zagreba (to je bio razlog zbog kojeg me je žicao...bar je tako rekao...valjda je bio pošten pa je nije zamjenio za lovu)...danas...danas bi ga namlatio samo da mi priđe...tog istog frajera...zašto? Neznam...razoćaran sam...u sve i sva...da mi nije moje tartaruge, mislio bih da sam sam u tim svojim idealima i težnjama...pomalo (čitaj:previše) se prepuštam letargiji u zadnje vrijeme, ali me majprešs povremeno trge iz iste...jednostavno neznam...
Kako da vjerujem ljudima u ovoj državi, kada me vođe te iste države žele zajebati na svakome koraku...evo na primjer, naš naftni gigant....INA...dobro, razumijem da se cijene prema krajnjim korisnicima povećavaju uslijed podizanja cijena nafte na svijetskom tržištu, ali ćemu onda nebuloze da se i cijena benzinskog goriva SUPER 95 povećava prema istim zakonima...pa mi smo izgleda zadnja država u svijetu koja koristi još tu vrstu benzina...cijenu SUPER 95 povećat ćemo za 2%, uz objašnjenje da je to reakcija na "belosvetska" kretanja cijena nafte, umjesto da kažemo pošteno i iskreno narodu da previše koriste taj jeftiniji benzin pa je shodno tome i profit INE za pokoji postotak manji...moraju podignuti cijenu da bi nadoknadili razliku u gubitku na EUROSUPER 95ici...pa mislim stvarno...jedan barel nafte (158l) košta...zaokružimo radi lakšeg računanja na 80$...80$ je, zaokružimo opet radi lakšeg računanja, 500kn...znači, 160l (opet zaokruženo radi lakšeg računanja) je 500kn..po tome ispada da je 1l sirove nafte cca.3kn (zaokruživanje...računanje)...oni nama opet 1l te iste prodaju za 8kn...skoro 300% veća cijena...da,da,da...oni tu plačaju prijevoz, preradu, porez...ali jebem mu mater, zar je to stvarno takva cijena? 13. pitanje Tariku...gdje se može pogledati koliko košta prijevoz i obrada nafte?
Ili npr...otvaranje žiro računa u nekoj banci, ne znači da će te imati miran san...meni osobno je prošlo ljeto banka odobrila minus, na osnovu moje plače, od 5000kn...kada sam htio tu pogodnost iskoristiti, nemalo sam ostao iznenađen kada to nisam bio u stanju napraviti...objašnjenje...to je naše "diskreciono" pravo?!?!? WTF?!?!?! Ili npr...draga mi je otvorila novi tekući u novoj banci i "ljubazna" šalterica joj je objasnila da karticu i čekove nemože dobiti još 6mj, jer je na računu u drugoj banci bila 300kn u nedozvoljenom minusu (koje je podmirila nakon pismene obavijesti da je u istom...mislim minusu)...pa mislim stvarno...banke međusobno razmjenjuju privatne podatke svojih korisnika što bi trebalo (ako i nije) biti ustavom zabranjeno...
Svatko gleda samo svoje dupe i boli ga taki za onog drugoga...šta bi nam falilo da svi imamo jednako, a ne da bude takav jaz između onih koji imaju i onih koji nemaju...

Znam da je teško očekivati da svi budemo isti, ali jebem mu mater...zar baš mora toliko kvarnjaka biti na ovome svijetu...

P.s.WTF se dođada s ovom mojom pozadinom? Malo je vidim, malo je nevidim...a malo sam glup da otkrijem u kojem grmu leži zec...

I will survive...

Promjene, promjene i samo promjene....zar su promjene toliko dobro u životu? Mislim da jesu...jer ako se čovjek nauči na jednu rutinu, ako mu ta rutina postane svakodnevnica, onda mu i mala promjena pruža veliko zadovoljstvo...ponekad...neki su naučeni na kolotećinu, da im i svaka promjena iste ruši čitav svijet oko njih...žalosno...osobno sam osoba koja voli promjene, koja ne voli velike planove...jednostavno sam osoba koja se voli iznenaditi...bilo to ugodno ili neugodno...jer u svakom slučaju to potiće osjećaje i potiče na razmišljanje...radujem se svakom jutru, jer jednostavno neznam što taj dan donosi...ali to nije trebala biti poanta ovog monologa...htio sam reći da nakon 6mj stanke i off-linea, primjetih promjene na blogu...ne mislim na dizajn i ine tričarije koje se tiću upravljivosti blogom...govorim o blogu samom...u ovo vrijeme prošle godine textovi na blogu su bili više/manje osobna iskustva pojedinaca i njihove interpretacije stvarnosti koja ih okružuje...ne patim od olmostkulsuperfrešnju blog listi, ali ako određujemo popularnost nekog bloga među blog nacijom pomoću broja posjetitelja pojedinog bloga, onda je 99% najpopularnijih blogova bilo o osobnim iskustvima pojedinaca u okruženju u kojem žive/rade/sanjaju...primječujem da danas, nakon samo 6mj, više nije tako...moglo bi se reći da su se % podijelili...dao sam si dosta vremena proučiti novonastalu situaciju na blog.hr i moram reći da sam primjetio pozitivne pomake...koliko god mi bili nacija reality showova, koliko god voljeli promatrati tuđe živote poskrivečki, koliko god se tješili vidjevši da je nekome gore nego nama samima ... imam osječaj da se stanje blog nacije mijenja...dosta blogova je novonastalih na stručnoj "podlozi"...mnogi su se uhvatili nekih stvarnijih tematika, stvarnijih problema koji izlaze van granica naše lubanje...piše se o bespomočnosti jednih naspram ugnjetavačkoj politici drugih...potiče se dobrota i tolerantnost jednih prema drugima...nudi se pomoč onima kojima je najpotrebnija...ljudi ne gledaju više samo sebe...malo se i okreću oko sebe...ne čine me sretnim kada vidim kako je nekome teško, kako netko nema niti najosnovnije ljudske uvjete na normalan život...suze mi curice kada vidim djecu bez osmijeha na licu...srce mi puca...zato mi je drago kada shvatim da su i blog pojedinci shvatili da malo ljudske dobrote i obzirnosti može puno značiti...

-3

Upravo završih čitanje "Da Vincijeva koda"...nekako sam se dugo pripremao da je procitam, a nikako da je uhvatim u ruke...i konacno jesam...i mogu reci da se čita u jednom dahu...i to je ono najbolje što imam za reći o knjizi...jednostavo mi se nije svidjelo što sam kroz cijelo čitanje imao osječaj da gledam film...btw.film nisam pogledao...ne znam oko čega se digla tolika buka, ali mislim da nema ničega explicitnog u toj knjizi...sve je spomenuto, ništa rečeno nije...knjiga je dobro ritmički napisana, ali nedostaje joj ono nešto...neke dubioze, malo dubljeg zadiranja u samu tematiku...podrobnije informacije o sangrealu i mariji magdaleni dobijem sa par klika mišem...nije da je kniga loša, ali po meni je površna...kraj je tako faking tipikal holivudski, da sam popizdio...dugo, dugo nisam osjetio razočaranje pročitanom knjigom...ali upravo to sam osjetio pročitavši "Da Vinicja"...mislim, poruka je svima jasna...ali to je odavno rekao i Couehlo...i da, općenito me uvijek iznerviraju stvari u knjigama/filmovima tipa...to je baš sada tu, jer to baš sada treba...ili...e, da...kada bolje razmislim, ja sam već bila tu...kao malo dijete...i rješenje je to i to...neznam, ali oduvijek su me takve stvari nervirale...osobno, knjizi dajem malo višu prolaznu ocjenu...-3...razočaran sam...



p.s.ako mi netko kaze zasto mi je nestala podloga, dobije pizzu...na kučnu adresu

p.p.s.izgleda da pizza ide meni

Ges huz bek...bek egejn...

Brzina mi nije vrlina...ali kaze narod...bolje ikad nego nikad...pozdrav svima...

Što se kvragu događa...

Mala pauza...mada nije da sam u zadnje vrijeme bio nešto aktivan previše na blogu, ali ipak...selim, pa dok se ne aklimatiziram i ne provjerim stanje telefonskih linija u novom stanu...pozdrav dragoj blogerskoj naciji...

over&out....4now...

Eja, eja...

Sjećam se Cibosa prošle sezone...stvarno su igrali dobru košarku...snimke njihovih susreta bile su obično kasno navečer na novoj, ali sam ih uvijek s guštom gledao...dok nisu prodali onog, kako se ono zove, Žižića (u Barcu)...i u tom trenutku su poćeli padati...i pali su...pucali su visoko, a sletjeli su prerano...ove godine su krenuli s potpuno novom momčadi...vratio se Kus, Penn...došao ja Bagarić (koji je nažalost, još uvijek ozlijeđen)...imao par dobrih igrača, malo manje zvučnih...i stvorili su solidnu momčad...upravo je završio prijenos...igrali su protiv ArmaniMilana(?)..igrali su očajno...mislim, stvarno ih ništa nije išlo...imali su sreču da su i njihovi protivnici imali loš dan...to je u biti bila tekma u kojoj su se obadvije momčadi borile koja će manje griještii...jedva 120 koševa na tekmi, sve govori...ali su se dečki stvarno borili...za razliku od prošlog kola kada su europskog prvaka držali u šahu 3/4 tekme...na kraju su pali i popušili...ali to mi je nekako počelo uljevati nadu u njih...:) Bumo videli! Otišao im je Marko Popović, koji je stvarno bio jako dobar igrač i koji ih je svojim igrama masu puta izvlačio...ali vratili su Skunija i Kusa i mislim da su se tu dobro pokrila...Bagarić, više nego dobar igrač...nema potrebe ga ponovno previše hvaliti...po mom mišljenju, fali im još možda jedan vanserijski igrač (Vujčić?), i bili bi više nego respektabilna momčad...ali sam danas imao dobar filing na njih i uplatio, naravno na njih...:) Dobar koef...1,90...:) Bravo ja...:)

Chapter I

Bezbrižno hodajući pustim ulicama, čovjek bez imena polagano se približavao luci. Svijetla kao da su ga pratila gaseći se za njime, u pokušaju lokalne privrede da uštedi koji kilovat struje, puštajući zoru da se probije kroz okrilje noći...sada bi netko mogao reći da ova pišćeva metafora gašenja uličnih lampi, simbolizira patnju našeg glavnog junaka...ali idemo dalje...u središnjoj gradskoj luci čula se samo tišina...u biti, nije to ona klasična tišina kada se nečuje ništa, već ona vrsta tišine u kojoj se sve čuje, a ništa ne remeti onaj mir grada koji se tek budi...galebovi su zborno pjevali iznad ribarica koje su ulazile u porat, kao da mole da im ostave koji komad ribe...jednolični rad dizelskih motora ribarica, probijao se do rive, oduzimajući usnulome gradu one posljednje trenutke sna...grad kako da je to razbjesnilo i u par slijedećih minuta spustio je u samo svoje središte nervozne vozače/dostavljaće koji su uvijek u nekoj žurbi, lokomotivu koja je žurila na susret sa svojim vagonima, ostavljajući iza sebe oblak crnog dima i svu silu ranoranioca koji su se dovezli u središte javnim gradskim prijevozom...grad se budio, a ljudi su još uvijek bili pospani...hodali su pognutih glava, zavućeni u svoje zimske ogrtače, makar je bio tek studeni...ali kao i što mu samo ime govori, baš je bilo studeno to jutro...truba nervoznog vozača, prenula je našeg glavnog junaka iz sanjarenja samo zato da bi vidio da je grad počeo disati punim plućima...rijeke automobila slijevale su se u samo središte, u očajničkoj potrazi za preostalim slobodnim djelom prostora, gdje će uparkirati svoje limene ljubimce dok trčkaraju gradom u obavljanju svojih jutarnjih obveza...vozilo javne gradske službe, od milja u narodu zvano, pauk...polako, ali sigurno dizao je svoju prvo dnevnu žrtvu nepropisno parkiranu na samom pješačkom prelazu u centru gradu...preko puta ceste, majka s malim djetetom u naručju, čekala je ispred bankomata u redu koji se stvori prvenstveno zahvaljujući postarijoj bakica, koja je sudeći po njenim gestikulacijama (a i po uzviku...DRUGI PUT ZAPIŠI PIN, BABO!), zaboravila koji joj je pin i na kraju izgubila svoju karticu u njedrima bankomata...i sada se stvorila kolona...a malo djete je bilo nervozno, nenaviklo na ovakve jutarnje strke (još je ipak premaleno...) i svojim reskim, dječjim plačem budilo još malo onih pospanih na ulici koji su ili kasnili na posao ili negdje samo jednostavno žurili...iz obližnje pekare širio se opojan miris bureka i naš je junak odlućio da je vrijeme za marendu...pojeo si je jedan slasni mesni burek, sjedeći na klupici u obližnjem parkiću i krenuo pomalo dalje...s druge strane parka, majka se izderavala na svoje djete, koje se zaprljalo igrajući se u pješčaniku...ne kužim...pusti ga da se igra, a kada se djeto k'o djete zasere, izderava se na njega...jadno djete...policijsko vozilo pod punom rotacijom i ratnom spremom, prošlo je centrom grada u slalom vožnji među autima koji su gmizali puževom brzinom samim središtem...opet neko sranje...pomislio je naš glavni junak, kupio si dnevne novine i sjeo na terasu obližnjeg kafića i narućio si kavicu...opet samo gluposti u novinama...jesmo li se dovoljno uvukli u šupak amerima...da li nas evropa još može malo dublje primiti...ma nema tog šupka u koji se naši političari neće ugurati...Da,da...samo donesi...lovu ću ti dati kada se vidimo...o čemu to konobar priča? S kime? Dogovara li kakav dil? Da nije i diler u slobodno vrijeme? Ma nemoguće...vjerovatno naručuje robu za kafić...da, da...

Konspirasi tiori No.2

Žene...pa mislim stvarno...tko bi shvatio, ne sve žene, već jednu jedinku iste nam vrste, ali suprotnog spola...zbog jedne žene ispisane su tone i tone listova...za opisati i shvatiti sve žene ovoga malenog, ali našeg nam planeta nema dovoljno šuma...kažete jedno, mislite drugo...radite treće, hoćete nešto sasvim deseto...jeste li ikada čule za nešto s čime se većina ljudi susreće u svakodnevnom životu...s jedom običnom, slatkom, a opet tako podcjenjenom...odlukom...znam da je ponekad tako teško se odlučiti iz tako velikog izbora, ali ponekad...barem ponekad biste mogle nam izači u susret i reći ono što mislite/želite/potrebujete...
Tražite jednakost...da, ali samo kada Vama to odgovara...niste recimo jednake kada treba ubiti žohara na sudoperu...ali tražite jednakost kada treba skinuti veš sa štrika...:) Dobro, malo glupa poredba, ali istinita...:) Nije mi sada namjera ovdje u ovome postu tvrditi da smo mi muškarci superiorniji, ali da ste, brate mili, komplicirane...jeste...zapitajte se samo...kada sjednete u neki birc na cugu...koliko Vam treba da se odlućite šta čete popiti...ne mislim pritom na situaciju kada izađete van u opijanje, već kada ste sa svojim babama na trač partiju...pol sata ćete se prenemagat i odlučivati da bi na kraju popile ono što pijete svaki dan...ajde mi sada recite da to nije istina...
Jasno mi je da nas ima svakakvih, da nismo svi jednaki, da se razlikujemo ako po ničemu drugome, onda po spolu (muškarci od žena...da ne bude zabune...:) )...jasno mi je da nas ima izdržljivijih, bržih, večih, pametnijih, upornijih, nadarenijih...zašto VI, žene, nemožete to prihvatiti...morate biti sa svime i svačime ravnopravne...zašto bi on bio pametniji od mene, zašto bi ona bila lijepša od mene...tko su oni da ja nisam...ONI SU ONI!!!! Ženska glavo...:)
Mislim ,da se razumijemo...žene su zakon...bez njih ne bi bilo niti nas...da nema žena, ovaj planet bi još uvijek bio u mraku...ili da se poslužim...da nema žena, dijamant bi bio sasvim običan kamen:)...votevr...ali, zar morate biti tako hebeno komplicirane?:))) Zar Vama nije dovoljno to što ste blagoslovljene činom rađanja, već morate i same sebe rasploditi...i to je onda pravda? Uzele biste nam jedino zbog čega nas i trebate...:)
U biti, kada malo bolje razmislim...mene je samo strah da nas želite eliminirati...ajme majko...pandorina kutija je otvorena....:)

Because...

..................................

Kuda plovi ovaj brod...

Di sve ovo vodi? Do sada sam bio miran, jer sam smatrao da smo država u kojoj se takve stvari događaju "nekome drugome"

Ic voc insajd det kaunt...

Zašto imati pored sebe nekoga tko je isti kako i mi...zar nije to malo naporno...meni osobno je puno draže imati pored sebe nekoga tko mi je čista suprotnost...nekoga tko me ne kuži iz prve, nekoga tko počinje tamo gdje ja završavam, nekoga tko završava tamo gdje ja počinjem...nije mi poanta biti s nekim tko je isti ja...onda ću sam sebe klonirati i biti sam sa sobom...trebam/želim/imam nekoga tko me pokušava shvatiti, koga niti ja ne razumijem uvijek...ali to je draž...nikada neznaš što se može dogoditi...svaki dan je novi izazov, svaka situacija je nepredvidiva...lijepo je s nekim se nadopunjavati, ali je pomalo dosadno uvijek znati šta će se zbiti...više volim nepredvidivost, nego učestalost ponavljanja...ja sam ja i ne želim sebe pored sebe...s vremenom se i upoznamo, ali uvijek ostaje ona doza nepredvidivosti koja potiče razvoj situacije (ponekad) kamo se mi nismo nadali...i to je super...osobno bi mi bila tlaka znati (predviti) svaki korak...kako će reagirati, kako će se ponašati, kako će - što će...lijepo je imati nekoga tko voli tu raznolikost i tko je potiče...lijepo je biti s nekim tko te voli baš zbog te raznolikosti i tko te ne pokušava mjenjati i prilagoditi svojim šablonama, već te prihvača takvog kakav jesi i voli te baš zbog toga što jesi - to što jesi...poludio bih kada bi mi se svaki dan ukazivalo na to kako se moram ponašati da bi ona bila zadovoljna, kako moram disati da ne poremetim strujanje zraka u njenoj blizini, kojom rukom moram brisati dupe - jer je tako bolje za mene...ne volim prodike - niti ih volim davati...budi to što jesi, ako sam te prihvatio, prihvatio sam te cijelu...ne samo jedan tvoj dio koji mi paše, već cijeli paket koji te čini...ako te volim, volim te zbog toga što jesi, a ne zbog toga što želim od tebe dobiti nešto što nisi...ne volim pretvaranje i glumu...kada sam nervozan sam nervozan, kada sam ljut sam ljut, kada sam sretan sam sretan...i nema pretvaranja, nema glumatanja...moje duševno stanje se na meni reflektira u onom trenutka kada osjetim neki osjećaj...nema kontroliranja i prikrivanja osjećaja...nisam takava...dobro, osim ponekad...:) ponekad je to potrebno, ne možemo uvijek furati po svome...:) Ali u pravilu, ne glumim...i ne volim kada se meni glumi...ali krenuo sam od toga da se suprotnosti privlače...i to je tako...po meni...netko tko razmišlja poput nas, netko tko ima potpuno iste interese poput nas, netko tko je isti kao i mi, može nam biti interesantan, fascinantan, neodoljiv...na kratke staze...ali na long-run, mislim da je bolje imati pored sebe nekoga tko nas nadopunjava, tko nam daje onu dozu nepredvidivosti života, nekoga tko će moći reći...ne ja to ne volim ovako, ja to želim ovako...osobno, s nekim tko je moja čista kopija mogu se jako dobro slagati kroz cijeli život, ali s takvom osobom se nebih volio budi pored sebe svako jutro...bilo bi mi dosadno...znao bih sve o njoj samim time što poznajem sebe...ne to...želim ne znati...želim upoznati...želim probati shvatiti...ali prije svega to ću prihvatiti...takvu osobu bih želio za lajtajm frenda...ne znam koja je poanta svega ovoga, samo znam...ljube, hvala ti što jesi to što jesi...cmoooook...

Tejk d mani end ran...

Tko nikada nije pomislio na savršeni zločin neka baci prvi kamen! Znam da ja jesam...sjećam se da smo uvijek kada bi se našli u nekim BigBradr situacijama, uvijek došli i na temu savršenog zločina...priznajem, danas ga je puno teže izvesti...ali...koliko god da bila sofisticirana tehnologija kojom se dični nam policajci koriste u otkrivanju počinitelja, toliko (ako ne i još više) je sofisticirana tehologija kojom se poneki koriste u obavljanju radnji koje nam ovaj zakon ne dopušta...svima nam je jasno da je nekada bilo puno lakše izbjeći kaznu za neku nedoličnu radnju...uzmeš mu kravu i prodaš je u susjednom selu i nikada ne budeš kažnjen za to...opljačkaš banku i nedopušteno stečenim novcem osnuješ firmu i zaradiš još puuuunooooo para tako da i djeca djece tvoje djece uživaju u plodovima tvoje...hmmm....pljačke...ubiješ u mračnom kutku neku ulice iza lokalnog saloona svojeg političkog protivnika i zasjedneš na čelo neke zemlje i povedeš je u 3.sv. rat...ma dobro, to je danas iluzorno očekivati...ili možda i nije...:¨(...nekada se moglo ući u nečiju kuću i pobiti njega i cijelu njegovu obitelj i proći nekažnjeno...jeli onda bilo bolje? Mišljenja sam da nije...ali isto tako vjerujem da je naša javnost bombardirana informacijama o tome kako se rješavaju neki slučajevi ubojstva/otmice/pronevjere, a ima i onih slučajeva o kojima se nikada ne priča...koliko je ubojstava/šverca droge/društvene pronevjere ostalo izvan dosega pravde...jeli to uredu? Mišljenja sam da nije...ali isto tako mislim da je savršeni zločin moguće izvesti...i u današnjem svijetu...nažalost...:¨(

Priti plizzzzz.....